Blog za studente koji nisu morali raditi; o (ne)važnoj stručnoj praksi
Dragi studenti i vi koji ćete to tek postati, smatrate li se sretnicima jer:
- vam roditelji uvijek daju dovoljno džeparca za izlaske?
- u menzi možete naručiti što god želite, neovisno o meniju?
- imate dovoljno vremena za hobije i ispijanje kava dok drugi kolege rade?
Dopustite da vas uvjerim u suprotno 🙂
A što ti nudiš, osim diplome?
Vratimo se nekoliko godina unatrag kada sam ja bila student koji se nije morao sam prehranjivati. Dodatno, moja je obitelj bila stava „samo se ti drži knjige, bit će posla nakon“. Srećom za mene, na prvoj sam godini diplomskog studija odabrala izborni predmet kod divnog star… pardon, iskusnijeg(!) profesora koji je vrlo dobro znao da poanta studija nije – završiti ga.
Iskusni je profesor znao da je cilj studija staviti nas u najbolju moguću poziciju za dobivanje stabilnog, ugodnog i dobro plaćenog posla, no, također je znao da za to diploma neće biti dovoljna.
Jedno od najvažnijih predavanja koje je održao počelo je otprilike ovako: „Dragi studenti, pogledajte oko sebe. Za oko dvije godine većina će vas krenuti u potragu za prvim poslom, a glavna će stavka u životopisu biti vaša titula – svi ćete biti magistri računarstva i matematike. Danas želim da svatko od vas razmisli što će još, osim diplome, moći ponuditi. Po čemu ćete se istaknuti naspram vaših kolega?“
Predavanje je završilo, a ja sam krenula googlati i, da skratim priču, nakon malo istraživanja donijela seriju zaključaka o prednostima studentskih poslova – od kojih nije glavni to da su plaćeni!
Faks, posao ili oboje
Ironično, jedan od najvećih benefita rada uz studij upravo je savladavanje jedne od najvećih prepreka istog – kako naći vrijeme za oboje. Sposobnost dobre organizacije vremena jedna je od najpotrebnijih vještina svakog radnika. Uvođenje Bolonjskog procesa, gdje se znanje i napredak kontinuirano prate čestim provjerama, zadaćama, blicevima i kolokvijima približilo je studiranje srednjoj i osnovnoj školi. Iako po mnogočemu bolji od old-school sistema, kratki i fiksni rokovi ne ostavljaju puno mogućnosti odgađanja pa je za prolaz dovoljna niža razina discipline i samoorganizacije.
Osim što sam naučila bolje žonglirati obavezama, poslodavcu sam se dokazala kao odgovorna osoba jer, iako si student ponekad priušti luksuz na kratko ispustiti koji lopticu (ne napisati zadaću, ne izaći na ispit), dobar zaposlenik sve loptice hvata na vrijeme i baca precizno.
Znamo li koliko ne znamo?
Jedna od najvećih zabluda koje nam studij servira je dojam da znamo puno. Hladan tuš kojim prvo radno iskustvo opere nas sveznalice je samosvjesnost koliko zapravo ne znamo. Na većini se razgovora za praksu ili posao sretnete s pitanjem „znate li raditi u timu?“; svaki puta sam ponosno odgovarala „naravno, grupni projekti su bili sastavni dio fakultetskog obrazovanja“. Gledajući unatrag, tu „sposobnost“ rada u timu koju smo „stekli“ na fakultetu, gdje jedna osoba riješi cijeli zadatak ili eventualno među sobom podijelimo podzadatke pa ih večer prije roka kvazi-spojimo u smislenu cjelinu, bilo bi mi gotovo neugodno spomenuti.
Poslodavci cijene trud
Smatram krucijalnim naglasiti da je skroz u redu i očekivano doći na praksu bez svog potrebnog znanja i iskustva – zato se i zove studentska praksa – tu smo jer želimo učiti. Ta želja za napretkom, „hoću više“ stav, nezadovoljavanje „samo“ studijem dokazuje inicijativu i proaktivnost, koje poslodavci cijene više nego što mislite, ili barem više nego sam ja mislila…
U situacije koje su imale najveći značaj za moju karijeru, odmah uz ranije navedeno predavanje, definitivno bih dodala i razgovor za posao s tadašnjim potencijalnim šefom. Bila sam redovno druga godina diplomskog studija, upravo završila studentsku praksu i razmatrala mogućnost part-time ostanka u firmi, što, s obzirom na intenzitet obaveza na faksu, nije bila nimalo laka odluka. Presudio je komentar sa suprotne strane stola: „Razumijem zašto se dvoumiš… Da, ako odlučiš raditi, bit će ti prilično naporno. Bit će perioda kada ćeš htjeti odustati, ali tada zapni još malo jer, vjeruj mi, svaki će poslodavac neizmjerno cijeniti angažiranost i ekstra trud, osim samog polaganja ispita.“
U redu je tražiti se
Da se ne zadržim samo na primjerima soft-skillova koji vas čine boljim radnikom i koje većinom možete steći na svakom poslu, razgovarajmo malo o drugoj strani priče – na koji način rad uz studij pomaže da nađete posao baš po vašoj mjeri.
Jedan od članaka na koje sam naišla postavio je pitanje „znate li kako će izgledati vaše radno mjesto?“. Pa, znate li? Ja sam tada shvatila da nemam niti površnu predodžbu. Dapače, nisam bila ni sigurna što točno želim raditi, a niti koliko različitih opcija zaista postoji. Jedno od glavnih pitanja koje sam postavljala na razgovorima za studentsku praksu bilo je: „A kako će točno izgledati moj radni dan, što ću raditi?“ i već mi je to iskustvo s interviewa bilo dovoljno da barem uvidim što mi ne zvuči zanimljivo i što ne bih voljela raditi. No, konkretan odgovor gdje se u budućnosti vidim još nisam imala.
Velika olakotna okolnost zaposlenja preko studentskog ugovora je fleksibilnost prilikom promjene radnog mjesta. Osim što je administrativno lakše, potpuno je prihvatljivo da se kao student još tražite te (korektni) poslodavci ne zamjeraju ako shvatite da trenutni posao ipak ne zadovoljava vaše interese pa odlučite probati nešto drugačije. Da pojasnim, promjena više studentskih(!) poslova smatra se željom za stjecanjem različitog iskustva, a taj se luksuz gubi prelaskom na Ugovor o radu jer postajete tzv. job hopperi za koje ćete s vremenom uvidjeti da nisu pretjerano popularni među poslodavcima.
Sam svoj dizajner
Iako je i u moje vrijeme bilo zaista dobrih opcija za ostvarivanje prvog kontakta s poslodavcima, danas ih ima još više: studentski sajmovi, meet-upovi, speed datings,… Konkretno, neki od najpoznatijih u mojoj branši su Job Fair i Job Fair Meetup, Meet the Mathematicians, Tjedan karijera FOI, Career Speed Dating @ FER itd.
Naravno, ako ste ljubitelji old-schoola, ili jednostavno ne preferirate pristup uživo, već vas slanje jednostavnog maila sa životopisom i iskrenim interesom za radom u baš toj firmi može jako daleko dovesti.
Pročitala sam super citat Jima Rohna: “Ako sami ne dizajnirate svoj životni plan, mogli biste postati dio tuđeg. Pogađate što su planirali za vas? Ne puno.”
A ti? Jesi li zadovoljan/na svojim planom? Baci oko na naš Ekoship program stručne prakse koji prilagođavamo baš tvojim željama!
Novo iskustvo, znatiželja, punjenje životopisa ili samo džeparac – svi razlozi su valjani.
